Anonimnost, gluposti i sloboda govora

Dosta sam ćutao! - Anonimni Srbije (Lipanj 2019).

Anonim

Christoph Bezemek iz Instituta za javno pravo i političku znanost, na Sveučilištu u Grazu, Austrija, priča o učitelju povijesti škole koji je tvrdio da su samo "huligani" poslali pisma anonimnim novinama. Njegov učitelj je argument da je javni diskurs kao demokratsko društvo povezujući agent i tako oni koji žele da im se glas čuje ne smiju se sakriti iza vela anonimnosti. Pa ipak, u slobodnom društvu, sigurno bi trebalo imati pravo na glas bilo anonimno ili ne, poslije svega tijekom povijesti često glasnik bio na smrtonosnom kraju fraze: olovka je moćnija od mača.

U suvremenom svijetu, gdje su svi glasnik zahvaljujući mrežnim društvenim mrežama i društvenim medijima, čini se da je još veća potreba da se zaštiti pravo pojedinca da ostane anonimno u javnom diskursu ako to odluče i možda čak i da ima prerogativan za šifriranje njihove poruke i tako ograničiti svoju publiku. To ne mora nužno biti u sukobu s idejom građanske hrabrosti,

Biti anonimni često je jedini način da časno, a ne štetno, širi mišljenje osobito kada se suočavaju s lažnim pokvarenjima koji drže moć. Dugogodišnja tradicija anonimnog pamfleta nastavlja se na današnje digitalno doba. Barem u demokratskim narodima dovoljno je utemeljeno da se načelo anonimnog slobodnog govora nalazi u samoj jezgri te demokracije. Svatko bi trebao imati pravo na slobodu govora i da li javno objavljuje svoje ime u svojim izjavama. Bez obzira jesu li anonimni ili ne, svi imamo pravo slušati ili zanemariti ih.

Budući da vlade počinju zabraniti tehnologiju šifriranja i virtualne privatne mreže (VPN-ove) ili zatražiti tehnološku tvrtku da im omogući "backdoor pristup" u računalnim sustavima, moramo biti svjesni da slobodno govor može i dalje biti otvoreno ili anonimno; čak i ako su krivotvoritelji.

menu
menu